SCROLL

Bilo jednom… Od Ville Meyne do Adria-Relax resorta

Es ist eine alte Weisheit: Keine Zukunft ohne Herkunft. Vor allen Dingen, wenn sie so bunt, prächtig und spannend ist wie die unseres Hauses.

Stara je mudrost: nema budućnosti bez prošlosti. Naročito ako je prošlost tako živopisna, veličanstvena i uzbudljiva kao prošlost naše kuće.

Urlaubstraum Miramar

Schön war es hier immer schon, das kann als gegeben angesehen werden. Deshalb stellte es auch schon immer eine leichte und liebliche Aufgabe dar, die passenden Worte für die Vorzüge dieses erlesenen Schmuckstückes zu finden, das sich heute als unsere Villa Neptun präsentiert, zu Zeiten der Jahrhundertwende aber als Villa Meyne den ersten Abbazia-Reisenden wie folgt schmackhaft gemacht wurde:

"Schönste Lage am Meere. Prachtvolle Aussicht. Große Zimmer und Salons. Eigenes Seebad. Schattige Gartensitze und größte Reinlichkeit im Hause (...)."

Daran hat sich nicht viel geändert, einzig über das Sauberkeitsthema wird vielleicht nicht mehr ganz so explizit kommuniziert. Auch der Zeitgeist und die Lebensart werden mit größter Sorgfalt gehegt und gepflegt hier bei uns im Miramar – um noch immer beim genauen Hinhören und achtsamen Hineinspüren das Feeling der damaligen Zeiten durchschwingen zu lassen: In einer gelebten Offenheit und Herzlichkeit sowie einer gewissen, fröhlich unbedarften Sorglosigkeit, die den Alltag auch einmal hinter sich lässt und sich voll und ganz ins Hier und Jetzt hineinträumt.

San o odmoru Miramar

Ovdje je uvijek bilo lijepo, to bi se moglo uzeti zdravo za gotovo. Zato je oduvijek bio lagan i lijep zadatak pronaći prave riječi za opisati blago koje se danas predstavlja kao naša Villa Neptun, ali na prijelazu stoljeća bila je to Villa Meyne, koju su na počecima opatijskog turizma gosti opisali riječima:

"Najljepši položaj uz more. Prekrasan pogled. Velike sobe i saloni. Vlastito kupalište.
Sjenovita vrtna sjedala i najveća moguća čistoća u kući (...)."

U tom se pogledu nije puno promijenilo, samo se pitanje čistoće možda više ne komunicira baš tako eksplicitno. Duh tog vremena i načina života njeguju se i dalje s najvećom pažnjom u Miramaru pa se pažljivim osluškivanjem i uživanjem svim čulima još uvijek može osjetiti ljepota prošlih vremena: u potpunoj otvorenosti i srdačnosti, u veseloj nebrizi, u opuštanju čovjek zaboravlja na brige i užurbanost svakodnevice te se potpuno prepušta sebi, svojim snovima, uživajući u Ovdje i Sada.

U vrijeme kad se Abbazia razvila u austrougarsko lječilište, tu se okupljala praktički cijela monarhija, a plemstvo iz drugih zemalja također je dolazilo u lječilište na rivijeri. Gradska je infrastruktura bila vrhunska, tu su bili tramvaj, kavane, luksuzni hoteli s električnom energijom i vrućim kupkama; čak je i svježe Sacher torte bilo svaki dan. U nekom su trenutku neki od imućnijih gostiju pomislili: „Zašto ne bismo sami sagradili vlastitu kuću na Jadranskom moru?“ Tako je to učinio i neki gospodin Meyne iz današnjeg Gradišća, koji je dao sagraditi vilu Neptun između 1890. i 1897. godine, ondašnju Villu Meyne. Dok je gradnjom upravljao arhitektonski ured Carlo Conighi iz Rijeke, osnovni planovi za vilu bili su od austrougarskog arhitekta Adolfa Tichyja, koji u svojoj kratkoj kreativnoj fazi nije bio jedan od najpoznatijih arhitekata na kvarnerskoj obali, ali je izgradnjom reprezentativne zgrada za "Čitalački klub u Abbaziji" stvorio važno djelo koje i danas krasi Opatiju(danas Villa Operetta u starom gradu, Ulica Svetog Florijana 1;).  

Vjeruje se da je Vila Meyne odmah po izgradnji korištena kao gostinjska kuća; mnogi su vlasnici to činili: dio je bio privatni, ostalo se iznajmljivalo gostima. Uskoro je grofica Laura Henckel von Donnersmark kupila vilu koja je 1908. godine postala vlasništvo barunice Horvath i obitelji Migl. Potonji su svoju kuću preimenovali u današnji naziv: Villa Neptun. U to je doba zgrada također dobila sličnost s dvorcem Miramare u Trstu i postala je popularan motiv na brojnim razglednicama. Do 1945. godine Villa Neptun nije izgubila mnogo od svog veličanstvenog izgleda, ali 1950-ih izgled se u skladu s modom tog vremena sveo na jednostavne oblike, bez raskoši ukrasa kao što je bilo u prošlosti.

Uspavana ljepotica u Miramaru

Kao u bajci, poput poljupca uspavanoj princezi, tako je austrijski hotelijer Dr. Wilfried Holleis Villu Neptun vratio u život i prvotni izgled. Nakon dvogodišnje izgradnje, u villu Neptun se smjestio restoran, bar, vinski podrum, sobe uz samo more i lukszuzni suitovi. Četiri nove vile za goste izgrađene su i grupirane u hotelskom vrtu oko unutarnjeg dvorišta s fontanom Kamelija i Europskim vratima mira i otvorene su 2004. godine za goste.


Als Abbazia sich zum noblen k.u.k.-Kurort entwickelt hatte, residierte dort praktisch die gesamte Monarchie, und auch Adelige aus anderen Ländern reisten „zur Cur an die österreichische Riviera“. Die Infrastruktur der Stadt war auf dem neuesten Stand, es gab eine Straßenbahn, Kaffeehäuser, Luxushotels mit Strom und warmen Bädern; sogar die Sachertorte war jeden Tag frisch. Irgendwann dachten sich einige der betuchten Gäste: „Warum nicht selbst ein Domizil an der Adria errichten?“ So auch ein gewisser Herr Meyne aus dem heutigen Burgenland, der zwischen 1890 und 1897 die Villa Neptun erbauen ließ, damals Villa Meyne. Während die Bauleitung vom Architekturbüro Carlo Conighi aus Rijeka durchgeführt wurde, stammten die grundsätzlichen  Pläne für die Villa von dem österreichisch-tschechischen Architekten Adolf Tichy, der in seiner kurzen Schaffensphase zwar nicht zu den profilierten Architekten an der Kvarner Küste zählte, mit dem Bau eines  repräsentativen Gebäudes für den „Leseverein in Abbazia“ aber doch ein bedeutendes Werk schuf  (heute  Villa  Operetta  in  der  Altstadt, Ulica Svetog Florijana 1;). Man vermutet, dass die Villa Meyne gleich nach ihrer Erbauung als Pension geführt wurde; viele Besitzer handhabten dies so, ein Teil war Privatbereich, der Rest wurde vermietet. Ziemlich bald kaufte die Gräfin Laura Henckel von Donnersmark die Villa, die wiederum 1908 ins Eigentum von Baronin Horvath und Familie Migl überging. Letztere tauften ihr Domizil auf den heutigen Namen um: Villa Neptun. Zu dieser Zeit erhielt das Gebäude auch seine Ähnlichkeit mit dem Schloss Miramare in Triest und wurde zu einem beliebten Motiv zahlreicher Ansichtskarten. Bis 1945 hatte die Villa Neptun nicht viel von ihrer prächtigen Erscheinung verloren, doch in den Fünfzigerjahren reduzierte man ihre Optik auf die einfachen Formen der damaligen Zeit.

Dornröschenschlaf im Miramar

Nach dem Erweckungskuss durch den österreichischen Hotelier  Dr. Wilfried Holleis aus Zell am See erhielt das Miramar in einer 2-jährigen Bauphase wieder ihr ursprüngliches Gesicht. Die Villa Neptun bekam ihre verspielten Zinnen zurück, Restaurant, Bar, Weinkeller, Waterfrontzimmer sowie Suiten hielten Einzug. Vier neue Gästevillen wurden errichtet und im Hotelgarten um den Innenhof mit dem Kamelienbrunnen und dem Europa-Friedenstor gruppiert und 2004 eröffnet.




Wo das Flair vergangener Zeiten sanft über das Meer streicht. Hat sich die Weite zur Ewigkeit gedehnt.