Povijest Opatije

Mala crkva sv. Jakova u središtu Opatije smatra se povijesnim začetnikom i nositeljem imena Opatija (Opatija = opatija). Ovdje su oko 1420. godine benediktinci koji su pobjegli iz Italije izgradili kapucinski samostan, koji je stajao sam za mnoge godine. Dakle, to nije bio spektakularan mjesto – sve do Austro-Ugarske Monarhije: između 1867. i 1918. godine, tadašnja „Abbazia“ doživjela je nevjerojatan procvat u gradnji i turizmu.

Za kolijevku svih turističkih aktivnosti smatra se Vila Angiolina. Nakon što je trgovac Iginio Scarpa iz Rijeke 1844. godine kupio ovu vilu i okolnu poluotok, izgradio nevjerojatan park s egzotičnim biljkama, preobrazio skromnu kuću u veličanstvenu vilu i nazvao je po svojoj preminuloj ženi, pozvao je ugledne prijatelje na opojne zabave, što je mjesto ubrzo postalo omiljeno okupljalište „bogatih, lijepih i plave krvi“.

Prvi svjetski rat donio je kraj Austro-Ugarskoj. Rivijera Opatija pripala je Italiji 1918. godine, a nakon 1945. Jugoslaviji, što je dovelo do opadanja turizma. Iako je Opatija u socijalizmu bila popularno ljetovalište, u vrijeme masovnog turizma značajno je izgubila na kvaliteti. Ipak, mnoge građevine i parkovi iz vremena austrougarske dvostruke monarhije sačuvali su svoj šarm do danas.

Danas Opatija ponovno nastavlja točno tamo gdje je tijekom svojih zlatnih godina vidjela svoju budućnost: na povoljnome položaju između srednje Europe i Sredozemlja, u raskošnom prirodnom okruženju, s veličanstvenim arhitektonskim svjedočanstvima i osjećajem da je na ovom mjestu jednostavno privilegirano biti.